Za računovođe, početak godine znači ne samo zatvaranje financijskih izvještaja, već i intenzivnu komunikaciju s revizorima. Među prvim zahtjevima koje će revizor postaviti često se nalazi zahtjev za konfirmacijama potraživanja i obveza. Mnogima se može činiti da je to samo još jedan administrativni zadatak, no ove konfirmacije imaju ključnu ulogu u procesu revizije i mogu značajno utjecati na revizorsko mišljenje.
Zašto revizori traže konfirmacije potraživanja?
Potraživanja od kupaca predstavljaju iznose koje poduzeće očekuje naplatiti. Revizori zahtijevaju vanjske konfirmacije od kupaca kako bi provjerili nekoliko ključnih aspekata:
✔ Postojanje potraživanja – Jesu li prikazani iznosi stvarno potraživani od kupaca? Je li kupac svjestan da duguje navedeni iznos?
✔ Točnost iznosa – Podudaraju li se podaci iz računovodstva poduzeća s podacima kupaca?
✔ Naplativost potraživanja – Postoji li rizik da kupac neće moći podmiriti dug?
✔ Moguće manipulacije – Jesu li potraživanja realna ili su možda fiktivna ili precijenjena kako bi financijski izvještaji izgledali bolje?
🔹 Primjer iz prakse: Ako obveznik revizije prijavi potraživanje od 50.000 €, ali kupac potvrdi samo 30.000 €, revizor će tražiti dodatne dokaze kako bi razumio razliku – je li riječ o pogrešci, neproknjiženom odobrenju ili neevidentiranoj naplati?
Zašto revizori traže konfirmacije obveza?
Revizori također traže potvrde o obvezama prema dobavljačima i drugim vjerovnicima kako bi osigurali da su sve obveze točno iskazane i da nema neprijavljenih dugovanja. Ključni razlozi su:
✔ Potpunost obveza – Jesu li sve obveze evidentirane ili postoje neprijavljene (skrivene) obveze?
✔ Točnost iskazanih iznosa i uvjeta dugovanja – Jesu li obveze knjižene prema stvarnim iznosima i ugovornim uvjetima?
✔ Smanjenje rizika od manipulacije – Poduzeće može pokušati smanjiti iskazane obveze kako bi izgledalo financijski stabilnije.
🔹 Primjer iz prakse: Ako obveznik revizije evidentira obveze prema dobavljaču u iznosu od 80.000 €, ali dobavljač u konfirmaciji navede 100.000 €, to može značiti da je određeni račun izostavljen ili da postoji spor u vezi s plaćanjem. Revizor će tražiti dodatno objašnjenje.
Što ako kupac ili dobavljač ne odgovori na konfirmaciju?
U praksi se često događa da kupci ili dobavljači ne odgovore na zahtjev za konfirmacijom. U tom slučaju revizor može koristiti alternativne postupke, poput:
🔹 Pregleda bankovnih izvoda koji potvrđuju plaćanja ili nepodmirene iznose,
🔹 Pregleda ugovora i računa,
🔹 Analitičkih postupaka temeljenih na povijesnim podacima.
Ako alternativa ne pruži dovoljne dokaze, to može postati problem jer revizor tada nema pouzdanu potvrdu za određeni saldo.
Utjecaj na revizorsko mišljenje – računovođe, oprez!
Ako iznosi potraživanja ili obveza koje se ne mogu potvrditi prelaze prag značajnosti koji je postavio revizor, to može utjecati na revizorsko mišljenje:
✔ Mišljenje s rezervom – Ako postoji nesigurnost ili ograničeni pristup informacijama, revizor može izdati mišljenje s rezervom.
✔ Negativno mišljenje – Ako financijski izvještaji ne prikazuju realno stanje zbog velikih razlika u podacima, revizor može izdati negativno mišljenje, što može utjecati na kreditni rejting i povjerenje investitora.
✔ Suzdržavanje od mišljenja – Ako revizor nije u mogućnosti prikupiti dovoljno dokaza, može se suzdržati od davanja mišljenja, što može biti signal ozbiljnog problema u financijskom izvještavanju.
Zaključak – računovođe, olakšajte sebi i revizorima!
Konfirmacije potraživanja i obveza nisu samo formalnost, već ključan dio revizije koji utječe na pouzdanost financijskih izvještaja. Brza i točna suradnja s revizorima može spriječiti nepotrebne komplikacije i osigurati pozitivan ishod revizije.
Ako dobijete zahtjev za konfirmacijama, odmah poduzmite korake kako biste ih osigurali – jer u suprotnom, financijski izvještaji vašeg poduzeća ili vašeg poslovnog partnera mogu završiti s nepoželjnim revizorskim mišljenjem!
