Dok EU profesionalci i cjelokupna javnost čeka da se strateški i operativni programi na razini Hrvatske do kraja poslože i dok ne budemo znali više o tome kako ćemo točno moći povući one ispregovarane milijarde za razdoblje 2021. – 2027., nije zgorega podsjetiti se kako su EU sredstva dostupna i kroz druge modalitete prijave i tijela koja ih dodjeljuju. Podsjetimo, europska teritorijalna suradnja (kod nas najčešće vidljiva kroz prekogranične projekte) dio je kohezijske politike još od 1990. Ona je prvenstveno instrument kohezijske politike (u međuvremenu su mu priključena sredstva iz fonda za regionalni razvoj), namijenjen rješavanju problema koji nadilaze državne granice i iziskuju zajedničko rješenje, kao i zajedničkom ostvarivanju potencijala raznih područja. Iznos dodijeljen europskoj teritorijalnoj suradnji za proračunsko razdoblje od 2014. do 2020. je iznosio 9,3 milijarde EUR i ta su sredstva podijeljena na sljedeći način: Temeljem geografskog pravila o zemljama koje dijele 150 km kopnene ili morske granice mogu udruživati u programe prekogranične suradnje, Hrvatskoj je, u razdoblju koje je za nama, bilo dostupno 5 takvih programa: Što se transnacionalne suradnje tiče, sredstva su subjektima iz Hrvatske bila dostupna kroz 3 programa: Program Adrion, Program Dunav te Program Srednja Europa. Kroz ove su programe financirani neki uistinu sjajni projekti, vidljivi na internetskim stranicama svakog od pojedinih programa (primjerice, Interreg Central Europe ili Interreg Adrion). Još 2018. je Europska komisija predložila nove propise za uređenje kohezijske politike EU-a nakon 2020. Oni obuhvaćaju uredbu o posebnim odredbama za cilj europske teritorijalne suradnje (Interreg). Nacrt europske teritorijalne suradnje i dalje sadrži pet sastavnica: U predloženoj uredbi također se utvrđuju dva posebna cilja za Interreg: bolje upravljanje u okviru programa Interreg te sigurnija i zaštićenija Europa. Komisija je u tom trenutku predložila dodjelu 8,4 milijarde EUR za europsku teritorijalnu suradnju u razdoblju od 2021. do 2027., o čemu do kraja ove godine konačnu odluku moraju donijeti Vijeće EU te Europski parlament. S obzirom na duboke izmjene u europskom društvu nastale tijekom 2020., za očekivati je da će se i instrumenti unutar teritorijalne suradnje iskoristiti za jačanje europskog gospodarstva i što brzi izlazak iz krize uzrokovane koronavirusom. Pametan subjekt, u smislu ovih natječaja moguć nositelj ili partner na ovim projektima, će iskoristiti ovo razdoblje i promišljati svoje ideje, pripremati dokumentaciju i tražiti druge adekvatne partnere. Tim UHY Savjetovanja sa svojim iskustvom vam može pomoći uobličiti priču i proći kroz cjelokupan proces – obratite nam se s povjerenjem na 021 612 673 ili na savjetovanje@uhy.hr.Cjelokupna je javnost kojoj su EU fondovi u Hrvatskoj od interesa sa zanimanjem pratila konac srpnja ove godine i formiranje nove Vlade Andreja Plenkovića i konačnu odluku o tome tko će doći na čelo nama iznimno važnog ministarstva zaduženog za EU fondove i regionalni razvoj. Izbor je pao na zajednici relativno nepoznatu Natašu Tramišak za koju tek vrijeme i ona sama treba pokazati da je sposobna voditi kompliciran sustav EU fondova u Hrvatskoj u ovom iznimno izazovnom trenutku. Da i nije bilo situacije s koronavirusom, Hrvatska je još trebala odraditi do kraja jedno operativno razdoblje (2014.-2020.) te pripremiti i početi ugovarati drugo (2021.-2027.). Ponukani velikim intervjuom koji je s njom odradio Jutarnji list i koji zvuči iznimno optimistično što se tiče rokova izvršenja svih potrebnih koraka i procedura, možemo ustvrditi kako sam optimizam podržavamo, no uz uzimanje u obzir određenih zaključaka nastalih na temelju dosadašnjeg iskustva. Potpuno pozdravljamo prelazak sa dosadašnje dvije NUTS 2 regije na više njih, jer su zbilja veće investicije u manje razvijena područja bile sputane činjenicom da su u istom košu sa većim i razvijenijim središtima. Međutim, ako se zbilja kontinentalni dio Hrvatske podijeli na tri regije, a četvrta ostane Jadranska Hrvatska u istom obujmu kao dosad, velika će se nepravda učiniti područjima Dalmatinske zagore, Like i svih ostalih ruralnih područja (po definiciji, u Republici Hrvatskoj je ukupno 80% teritorija klasificirano kao ruralno područje) koja bi ostala u istoj kategoriji razvijenosti s velikim centrima poput Rijeke i Splita. No, sve predložene raspodjele na manje regije neće imati dugoročnog ni mjerljivog učinka ako takvu raspodjelu ne prati istinska reforma javne uprave. Pritom prvenstveno mislimo na okrupnjavanje jedinica lokalne samouprave, redefiniranje razine i obujma regionalne samouprave i jasno razgraničenje ingerencije sve tri razine upravljanja (državne, regionalne i lokalne) po načelu supsidijarnosti na kojem počiva i sama Europska unija. Tek u takvim okolnostima lokalne zajednice mogu iznijeti veće i ozbiljnije projekte. Na primjer, investiciju od 10 milijuna kuna u izgradnju dječjeg vrtića općina čiji je godišnji proračun 25 milijuna kuna ne može baš jednostavno podnijeti, no da se udruži sa nekoliko susjednih općina te da izgrade zajednički veliki centralni vrtić projekt bi bio puno jednostavniji i manje opasan po ostatak javnih financija. Jasno je da za takvu reformu treba prije svega političke hrabrosti i nadamo se da ćemo je u nekom trenutku i doživjeti. Početkom operativnog razdoblja 2014.-2020. predstavnici sustava EU fondova u Hrvatskoj su na velika zvona najavljivali uvođenje tzv. Zajedničkih nacionalnih pravila, s namjerom da sva provedbena tijela za sve operativne programe u RH imaju isti pristup i metodologiju u praćenju provedbe projekata. Šest godina nakon smo i dalje svjedoci strahovite disproporcije u kapacitetima i načinu rada ljudi unutar različitih provedbenih tijela. Tijela koja su (bila) zadužena za praćenje operativnog programa Konkurentnost i kohezija su uglavnom pohvatala ritam, uvela procedure i trude se ispoštovati vlastite rokove vezane za odobravanje izvještaja i posljedična plaćanja, no tijela zadužena za Europski socijalni fond su postala notorna po nedovoljno kvalitetnom praćenju provedbe projekata i kašnjenju u odobravanjima i plaćanjima po više mjeseci. Nejasna je ostala i sama pravna narav ugovora o bespovratnim sredstvima, koji korisnik sredstava potpisuje sa provedbenim tijelima prve i druge razine, čime ostaje nejasan i sustav pravne zaštite. Sustav svakako mora prvo uvesti reda u vlastite redove i unificirati procedure kako bi olakšao posao i svojim ljudima koji prate provedbu projekata, a i korisnicima sredstava i njihovim konzultantima. Nadamo se da ćemo u sljedećem operativnom razdoblju biti svjesni da smo svi na istoj strani i da stremimo istom cilju: provesti što više kvalitetnih projekata i opravdati svaki uložen euro. Iako je ovo zaključak koji se nameće sam od sebe čim u Hrvatskoj stupite nogom preko kućnog praga, u provedbi EU projekata se pokazuje sva ranjivost fluktuacije hrvatskog zakonodavstva. Plastično govoreći, u razdoblju od 2-3 godine, koliko zna trajati ciklus od pisanja i prijave projekta do završetka njegove provedbe, za njega relevantni zakoni znaju doživjeti i do 4 različite verzije. U takvim se okolnostima ne snalazi nitko: ni opća javna uprava nadležna za konkretne zakone i mimo provedbe EU projekata, ni sam sustav EU fondova koji sam po sebi nema ingerenciju tumačenja zakonskih i podzakonskih akata, a pogotovo se ne snalaze korisnici koji na iste upite znaju dobiti dijametralno suprotne odgovore. Važan “podzaključak” vezan za pravnu nesigurnost i EU projekte je svakako pitanje provođenja postupaka javne nabave i posljedičnih financijskih korekcija. Republika Hrvatska je, revnosna kakva već jest kad je u pitanju hiperregulacija nekog područja, u važeći Zakon o javnoj nabavi unijela sve potrebne usklade sa EU direktivama koje se tiču tog područja, ali je usput donijela jedne od najnižih vrijednosnih pragova za same postupke na razini EU27, što je u spomenutom intervjuu ispravno uočila i ministrica. Izmjena ZJN 2016 bi u tom pogledu bila dobrodošla. Ono od čega korisnici najviše strepe u provedbi projekata su financijske korekcije. Jednostavno govoreći, pravilnik o financijskim korekcijama je poželjan jer predstavlja osnovna “pravila igre” za EU fondove i korisnici ih moraju imati na umu jer zbilja jesu “take it or leave it”. Međutim, ono što se pokazalo kao iznimno negativno jest raznolikost tumačenja navedenog pravilnika od strane različitih provedbenih tijela i činjenica da tijela odluke o korekcijama donose jednostrano i da se korisnik nema kome drugome žaliti na te odluke osim samom provedbenom tijelu. Kadija te tuži, kadija ti sudi. Podaci o ukupnim financijskim korekcijama koje su donesene u projektima koji se trenutno provode nisu objedinjeni, a nisu baš ni javno dostupni, no imajući na umu da je glavnina investicija iz EU fondova pripala javnom sektoru, jasno je kako će razliku koja u provedbi projekata nastaje opet morati nadoknaditi javni proračun, odnosno porezni obveznici, što nas dovodi do posljednjeg zaključka. Ad hoc analiza rizika provedbe projekta bilo koje razine najčešće pokazuje da je kvalitetna skupina ljudi koja projekt provodi garancija njegova uspjeha. Pri kraju ovog operativnog razdoblja dobronamjerno možemo ustvrditi da je većina subjekata iz javnog sektora provedbu projekata dočekala nespremno i nesvjesno što znači provoditi projekte sa strogim izvorima financiranja. Umjesto traženja krivca, važno je ovaj zaključak povezati s našim prvim zaključkom i pokušati provesti istinsku reformu ljudi unutar javne uprave i čitavog javnog sektora kroz postojeće dobre prakse upravljanja ljudskim resursima. Kvalitetnih profesionalaca u konzultantskoj branši u RH se u međuvremenu stvorilo dosta, no nitko od nas ne može zamijeniti kvalitetnog čovjeka “iznutra”. Iako ćemo pravo podvlačenje crte za razdoblje 2014.-2020. moći napraviti tek za dvije godine, već sad možemo reći kako smo bili dobri te da u narednih sedam godina svi moramo raditi da budemo vrlo dobri, ako ne i odlični. Radom i zalaganjem svih nas Hrvatska može (p)ostati još bolje mjesto za život, u to istinski vjerujemo i zbog toga se, u konačnici, i bavimo ovim poslom.Agencija za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju objavila je izmjene natječaja 6.2.1. i 4.2.1. Još se stignete na vrijeme obratiti za našu pomoć u prijavi vaše projektne ideje za jedan od dva natječaja – na 021 612 673 te savjetovanje@uhy.hrHBOR i HAMAG zajedno provode Program dodjele državnih potpora sektoru mora, prometa, prometne infrastrukture i povezanim djelatnostima u aktualnoj pandemiji COVID-19. Predmet Programa je izdavanje državnih jamstava u ime i za račun Republike Hrvatske za nove kredite za likvidnost za rješavanje problema izazvanih krizom kao posljedicom pandemije COVID-a 19. Ukupan fond jamstva iznosi 600.000.000 kuna. Po jednom korisniku se može ostvariti maksimalno 800.000 EUR za jamstvo, uz najvišu kamatnu stopu do 2%. Otplata kredita je od 1 do 5 godina. Vezano za provedbu Programa , za velike poduzetnike je nadležan HBOR, a za MSP HAMAG-BICRO u suradnji s Ministarstvom mora, prometa i infrastrukture (MMPI). Za više informacija o Programu i potencijalu financiranja vaših potreba u poslovanju, obratite nam se s povjerenjem na  021  612  673 ili na savjetovanje@uhy.hrNakon svih nedaća koje su snašle poduzetnike iz kulturnih i kreativnih industrija uslijed COVID-19 epidemije, evo jedne dobre vijesti. Podsjetimo, kulturne i kreativne industrije, u koje, među ostalim, spadaju filmska industrija, dizajn i arhitektura, do pandemije koronavirusa su bile jedan od globalno najbrže rastućih sektora. Zapošljavale su visoko kvalitetne i obrazovane kadrove s plaćama osjetno većim u odnosu na druge industrije te su privlačile ulaganja.  Prema dostupnim podacima, u Hrvatskoj u tim industrijama radi oko 124 tisuće ljudi. Od ponedjeljka, 27. srpnja 2020. godine poduzetnici iz tih djelatnosti mogu podnijeti zahtjev poslovnim bankama za odobrenje kredita uz korištenje državnih jamstava osiguranih Programom jamstava za kredite za poduzetnike aktivne u području kulture i kreativnih industrija. Rezultat je to suradnje Ministarstva kulture i medija, Ministarstva financija i HAMAG-BICRO, a u okviru drugog paketa mjera čiji je cilj poticanje i ponovno pokretanje proizvodnje i distribucije kulturnih sadržaja te osiguravanje dodatne likvidnosti poduzetnika u području kulturnih i kreativnih industrija na koje je zabrana okupljanja i otkazivanja događanja, zatvaranja kazališta, kina i koncertnih dvorana ostavila negativne posljedice. Program je temeljen na Privremenom okviru Europske komisije – za mjere državne potpore u svrhu podrške kulturnom i kreativnom sektoru u aktualnoj pandemiji COVID-19 te ga je 17. lipnja 2020. godine odobrila Europska komisija, a 2. srpnja 2020. godine usvojila Vlada RH. Programom je predviđeno 300 milijuna kuna kredita uz jamstvo u iznosu 100 % glavnice kredita, odnosno najviše 800.000 EUR po korisniku. Najkraće trajanje jamstva je 1 godina, dok najduže trajanje iznosi 5 godina unutar kojih je moguće odobriti do 1 godinu počeka. Rok korištenja kredita iznosi 6 mjeseci. Kamatnu stopu definira poslovna banka, ali ista ne smije prelaziti 2 %. Programom su obuhvaćeni isključivo krediti namijenjeni obrtnim sredstvima. Prihvatljivi korisnici su subjekti malog gospodarstva registrirani prema NKD-u za obavljanje djelatnosti u kulturi i kreativnim industrijama što uključuje arhitekturu, audiovizualne djelatnosti, baštinu, dizajn, izvedbene umjetnosti (kazalište, ples i glazba), knjigu i nakladništvo, medije te primijenjene i vizualne umjetnosti. Prihvatljivi korisnici su oni koji mogu dokazati da je koronavirus imao negativan utjecaj na poslovanje unutar propisanih djelatnosti te oni koji nisu bili u teškoćama na dan 31.12.2019. godine. Poduzetnici kreditna zaduženja za financiranje obrtnih sredstava ugovaraju isključivo u poslovnim bankama. Ministarstvo kulture i medija i HAMAG-BICRO su do trenutka objave suradnju u provedbi Programa realizirali s Hrvatskom poštanskom bankom, Privrednom bankom Zagreb i Raiffeisenbank Austria. Detaljnije informacije o dokumentaciji, proceduri i uvjetima dostupne su na stranicama HAMAG – BICRO.   Već smo u više navrata pisali kako se ovo programsko razdoblje (2014.-2020.) bliži svome kraju te da će natječaja za bespovratna sredstva iz EU fondova biti sve manje, no situacija s koronavirusom je utjecala na mnoge aspekte poslovanja pa je tako rokove za objavu nekih natječaja pomaknula, a neke natječaje za koje smo mislili da su završeni je izvukla iz naftalina. Odluka o ponovnom pokretanju natječaja iz područja energetske učinkovitosti za različite sektore sigurno ima više uzroka, ponajviše političkih i ekonomskih, no svakako pozdravljamo ponovno pokretanje onih natječaja za kojima je vladao velik interes i koji su se pokazali kao pametan odabir za kanaliziranje javnih sredstava. Stoga u nastavku donosimo detaljan pregled statusa natječaja po pojedinim kategorijama:
  1. Energetska obnova obiteljskih kuća
Prijave se zaprimaju od 25. lipnja 2020., a ovom smo natječaju detaljno pisali ovdje.     2. Energetska obnova višestambenih zgrada Kao jedan od uspješnijih natječaja, nadležna su tijela najavila objavu ovog natječaja još u 1. kvartalu 2020. godine, no u međuvremenu je njegova objava ipak odgođena za listopad 2020. Savjet nas konzultanata je da potencijalni prijavitelji uzmu sebi vremena i na vrijeme pripreme svu dokumentaciju, jer su osnovni podaci o natječaju poznati. Prihvatljive aktivnosti: – energetski pregled i energetski certifikat prije obnove; – izrada glavnog projekta energetske obnove; – provedba mjera energetske učinkovitosti i korištenje obnovljivih izvora energije, horizontalne mjere; – stručni nadzor građenja, projektantski nadzor, koordinator zaštite na radu tijekom građenja; – energetski pregled i energetski certifikat nakon obnove; – upravljanje projektom i administracija; – promidžba i vidljivost projekta. Mogući prijavitelji: Upravitelj zgrade ili ovlašteni predstavnik suvlasnika zgrade (predstavnik suvlasnika) u ime i za račun suvlasnika višestambene zgrade Iznos bespovratnih sredstava: od 100.000,00 do 17.000.000,00 kn (maksimalan iznos potpore je 60% ukupne vrijednosti investicije)      3. Energetska obnova i korištenje obnovljivih izvora energije u zgradama javnog sektora Još jedan u nizu prethodno uspješnih natječaja će doživjeti svoju ponovnu objavu u listopadu 2020. godine, prema trenutno važećem indikativnom planu objave. Podsjećamo, aktivnosti energetske obnove javnih zgrada su: – energetski pregled i energetski certifikat prije obnove za zgrade čija ukupna korisna površina ne prelazi 250 m2; – izrada glavnog projekta energetske obnove; – provedba mjera energetske učinkovitosti i korištenje obnovljivih izvora energije, horizontalne mjere; – stručni nadzor građenja, projektantski nadzor, koordinator zaštite na radu tijekom građenja; – energetski pregled i energetski certifikat nakon obnove; – upravljanje projektom i administracija; – promidžba i vidljivost projekta. Mogući prijavitelji su vlasnici/korisnici zgrada u kojima se obavlja društvena djelatnost: – tijela državne vlasti, ministarstva, središnji državni uredi, državne upravne organizacije i uredi državne uprave u županijama; – jedinice lokalne ili područne (regionalne) samouprave; – javne ustanove ili ustanove koje obavljaju društvene djelatnosti; – vjerske zajednice; – udruge koje imaju javne ovlasti uređene posebnim Zakonom. Iznos bespovratnih sredstava: od 80.000 do 40.000.000 kn (sa stopom sufinanciranja od 35-60%).  4. Povećanje energetske učinkovitosti i korištenja obnovljivih izvora energije u proizvodnim industrijama Sredinom svibnja 2020. na stranicama MZOE objavljeno je e-savjetovanje vezano za tekst natječaja kojim bi se financirali projekti koji podupiru ostvarenje energetskih ušteda kroz povećanje učinkovitosti korištenja energije u proizvodnim industrijama, omogućujući jednake količine proizvoda korištenjem manje količine isporučene energije te smanjenje udjela konvencionalnih (fosilnih) goriva u ukupnoj potrošnji energije uvođenjem sustava za korištenje obnovljivih izvora energije, dok prihvatljive aktivnosti uključuju pripremu dokumentacije projektnog prijedloga i ostale projektno – tehničke dokumentacije, provedbu aktivnosti energetske obnove i aktivnosti upravljanja projektom. Ukupna vrijednost bespovratnih sredstva koja su na raspolaganju u okviru Poziva je 266 milijuna kuna, pri čemu najniži iznos koji se može dodijeliti pojedinačnom projektu iznosi 350 tisuća kuna, dok se pojedinačnom prijavitelju, za jedan ili više projekata, može dodijeliti čak 20 milijuna kuna. Poziv je namijenjen mikro, malim, srednjim i velikim privatnim poduzećima registriranim za obavljanje djelatnosti iz područja proizvodne industrije koja uključuju sve proizvodne i prerađivačke djelatnosti. Iako je objava poziva bila najavljena do kraja lipnja 2020., službena objava se još uvijek očekuje.   Ukoliko imate jasnu ideju kako iskoristiti prilike za ostvarivanje bespovratnih sredstava koje se nude, tim UHY stručnjaka za pripremu projekata vam stoji na raspolaganju za provjeru prihvatljivosti za pojedini natječaj putem 021 612 673 ili savjetovanje@uhy.hr. Javite nam se i ostvarite svoju bolju budućnost, danas!